Copywriting - to copy or to write
Copywriting je danas vrlo važna i cijenjena, ako je ovako možemo nazvati, vještina u online marketingu i marketingu na društvenim mrežama. Zbog lakšeg shvaćanja, nazovimo copywriting vještinom. Osnovna teza je vrlo jednostavna. Potrebno je napisati kratki najavni ili opisni tekst od nekoliko rečenica kojima će se reći sve o nekom proizvodu ili usluzi. Tim „kopijem“ u suradnji s fotografijom, videom ili vizualom treba zainteresirati potencijalnog klijenta ili kupca, dobiti puno lajkova, nasmijati ili oduševiti čitatelja te zadovoljiti kriterije svih standarda i zaključiti da je posao dobro odrađen. Sve više ljudi se bavi ili pokušava baviti marketingom na društvenim mrežama, neki manje, neki više uspješno. Oni koji se drže pravila i natuknica uspijevaju, oni koji to ne rade i ne žele, nerijetko zapinju u samom startu i nakon nekoliko mjeseci neuspijevanja odustanu od „profesije“ ili potpuno mijenjaju koncept, često na krivi način. No, upravo su pravila vrlo zanimljiva stvar. Nakon godina lutanja po raznim konceptima kako pisati na društvenim mrežama, danas imamo smjernice i standarde. Oni su toliko jasno i detaljno definirani, da se držeći njih, ne može pogriješiti. Nema ih potrebe navoditi jer pretragom googla na prvoj stranici rezultata mogu se naći jako kvalitetni tekstovi u kojima je sve objašnjeno. Sve ozbiljne agencije drže se tih smjernica. Stranice kojima upravljaju imaju dosta fanova, objave su podržane i prihvaćene, često se dijele i u konačnici daju rezultate koji će zadovoljiti samog klijenta.
No, mora li to baš tako biti te koliko dugo će to trajati?
Sve novo u području znanosti, ali i u bilo kojem području, treba vremena za prilagodbu. Izum pisma je trebao svoju prilagodbu, uzgoj hrane, primjena automobila i računala u svakodnevnom životu, korištenje interneta u svrhe zbog kojih se danas koristi, korištenje profila na raznim društvenim mrežama, sve navedeno prolazilo je fazu prilagodbe. Nakon prilagodbe, pojavila su se određena pravila kojima bi se olakšalo korištenje. Držeći se tih pravila, kao i pravila u copywritingu moguće je zadovoljiti sve nametnute standarde i utopiti se u hipnotiziranu masu. No, što bi se dogodilo da netko nekada nije rekao: pa može se pisati i drugačijim pismom, rajčica se može posaditi i na balkonu, ne nužno u polju, internet se ne mora koristiti isključivo u vojne svrhe, profil na društvenim mrežama ne mora biti samo voajerski alat ili „ego hranilica“? Postali bismo uniformirani roboti, što većinom danas i jesmo, ali vjerojatno roboti u nekom predindustrijskom razdoblju.
Isto je tako i s copywritingom. Zašto mora biti baš tako kako piše u smjernicama? Kreativnost se ne mora upakirati u standarde. Nekada jedno slovo, jedna jedina riječ u objavi može reći puno više nego precizno natipkane tri do pet rečenica. Ciklus prilagodbe je prošao, standardi su definirani i većina profesionalnih objava izgleda vrlo slično. Izbjegava se činiti sve što se kosi s onim što je trenutno definirano.
Kako onda postići razliku i izdvojiti se iz mase?
Copywriteri su uglavnom kreativci. Kreativnost se jednostavno ne može upakirati u standarde. Mnogi će reći da su upravo najbolji copywriteri oni koji u okviru standarda postignu najviše. To možda i jeste točno, ali onda ćemo imati stotine najboljih i u jednom trenutku će svi ti najbolji postati dosadni. Svaka vještina se može izučiti, ali kako preskočiti ljestvicu ukoliko se fiksiraš isključivo na standarde?! Preskače se tako što nekada izađeš iz okvira definiranog i nečim drugim postigneš željeni rezultat. Nekada napišeš i objavu od deset rečenica koja će biti čitanija, efektivnija i zanimljivija od standardizirane te na taj način isplivaš iz monotone mase koja se boji da ne pogriješi u broju znakova.
Količina informacija koja je svakodnevno stavljena ispred korisnika na društvenim mrežama je nemjerljiva. Potpuno je jasno da je potrebno biti kratak i jasan te da će se tako lakše ostvariti cilj. No, potrebno se usuditi biti drugačiji te izgraditi svoj stil zbog kojeg ćeš biti prepoznat. Stil koji ne mora nužno biti prema pravilima koja su učinila to da „timeline“ danas izgleda kao stilizirana ljekarna kloniranih reklama od kojih 90% ide na „hide“.
Usudi se pokušati drugačije, ne samo onako kako treba i kako drugi rade, pokušaj unijeti dozu sebe u priču i priča će imati happy end. Kao i James Joyce, nemoj staviti interpunkcijski znak sedamdeset stranica u komadu i čitat će te i sedamdeset godina nakon.
Marin Seleš